1 800 - 0452 00 admin@kayapati.com

Irski mekodlaki pšenični terijer

Standard
F.C.I standard No40.
Podrijetlo: Irska
Upotreba: Irskog mekodlakog pšeničnog terijera su poljoprivrednici oduvijek upotrebljavali za istrebljivanje glodavaca ili kao pomoć na farmi. Dugo vrijeme su upotrebljavani za lov na dabrove i vidre.
Klasifikacija F.C.I.: Grupa 3 – terijeri; odjeljak 1: Veliki i srednji terijeri. Bez radnog ispita.
Kratka povijest pasmine: Povijest Irskog mekodlakog pšeničnog terijera ponešto je nejasna zbog njihove bliskosti sa ostalim irskim pasminama. Pšenični terijer je najvjerojatnije najstarija od četiri pasmine. Njezino postojanje tijekom najmanje 200 godina može se zaključiti iz tekstualnih referenci na pse „mekanog krzna“. Čini se da je veza sa modernim Irskim terijerom, iako slabije zabilježena, rezultat namjernih uzgojnih eksperimentiranja. Stoga je skroman Mekodlaki pšenični terijer vjerojatno poprilično miješanog podrijetla. Unatoč njenoj dugoj povijesti, pasminu je Irski kinološki savez priznao tek 1937. Od tada popularnost pasmine raste i danas je dobro poznata diljem svijeta.
Opći izgled: Aktivan, snažan pas čvrste građe. Nogu ni previše niskih, ni previše visokih.
Ponašanje/Temperament: Energičan i zaigran. Dobrog temperamenta. Privržen i odan vlasnicima. Inteligentan. Vjeran i odan prijatelj, defenzivan bez agresivnosti.
Fizičke karakteristike:
Glava: Snažna, ali ne i gruba. Dugačka, dobrih proporcija sa tijelom. Boja dlake ista kao i na tijelu.
Prednja regija:
Lubanja: Ravna i čista između ušiju, ne preširoka.
Stop (mjesto gdje se uzdiže čeona regija): definiran
Facijalna regija:
Nos: Crn i dobro razvijen.
Njuška: prednji dio ne smije biti duži od lubanje.
Čeljusti: snažne.
Zubi: veliki, pravilni, škarastog ili kliještastog zagriza, predgriz ili podgriz nisu dopušteni
Oči: tamne, tamni očni kapci.
Vrat: umjereno dug i snažan, bez suvišne kože.
Tijelo: zbijeno i ne predugo, ravne gornje linije.
Ramena: Fina, dobro položena, mišićava.
Grudni koš: dubok, dobro zasvođenih rebara.
Slabine: kratke i snažne.
Bedra: snažna i mišićava.
Rep: dobro nasađen, ne predebeo, nošen veselo.
Prednje noge: savršeno ravne, gledano s bilo koje strane, dobrog kostura i snažnih mišića.
Zadnje noge: dobro razvijene, snažnih mišića, dobrih uglova, skočni zglobovi nisko smješteni i nisu zakrenuti kako unutra, tako ni van.
Šape: male, zatvorene, nokti prstiju crni, ali je razlika u boji dopuštena.
Kretanje: paralelno – kako sprijeda tako i gledano odostraga, laktovi priljubljeni, slobodno, tekuće kretanje.
Dlaka: mekana, svilena na dodir, ne oštra (s izuzetkom mladih pasa), šišanje dozvoljeno.
Šišani psi: dlaka skraćena na tijelu, vratu, grudima i lubanji, ostavlja se duga na njušci i iznad očiju, brada i brkovi se njeguju, obilna dlaka na nogama, dlaka na tijelu skraćena toliko da slijedi konture tijela, rep uređen tako da se prema vrhu stanjuje.
Nešišani psi: dlaka je duža od 12,7cm, obilna i meka, valovita ili blago kovrčava (duljina ne znači i punoću). Dlaka ne smije biti kao u pudle ili bobtaila. Psi s ovakvom vrstom dlake moraju biti strogo kažnjeni jer odaju pogrešan utisak tipa i pasmine. Posebnu pažnju treba posvetiti razvoju dlake štenaca. Štenad se rijetko kada rađa s dlakom odgovarajuće kakvoće, pa oni prolaze kroz nekoliko promjena boje i teksture prije konačnog razvoja. Tražena kakvoća se postiže u starosti od 18-24 mjeseca.
Mekodlaki pšenični terijeri se rađaju crvene, sive, a ponekad i čisto pšenične boje, uvijek s crnom maskom. Ponekad postoji tamna pruga duž srednjeg dijela leđa, ili su crni vrhovi dlake na tijelu. Ove tamne oznake nestaju sa starošću; crna boja nije dozvoljena u bilo kojoj starosti psa s izuzetkom njuške sa koje vremenom nestaje.
Boja: sve nijanse od svijetlo-pšenične do zlatno-crvene boje.
Veličina i težina: Mužjaci su veličine 46-48 cm. Ženke su nešto niže. Težina za mužjake iznosi od 15,75 – 18 kg. Ženke su nešto lakše.
Pogreške: Predgriz, podgriz, nos bilo koje druge boje osim crne, odrastao pas s nečistom pšeničnom bojom, nervoznost, agresivnost.
Diskvalifikacijske mane: žute oči, bijela dlaka, smeđa dlaka, mutna, debela, vunasta ili vatasta tekstura dlake.
Napomena: Mužjaci moraju imati dva pravilno razvijena i potpuno spuštena testisa u skrotumu.KARAKTERISTIKE PASMINE
Irski mekodlaki pšenični terijer upotrebljavao se na irskim farmama kao radni pas, za lov, za čuvanje stada, ali i kao pratitelj. Irskog mekodlakog pšeničnog terijera karakterizira mekano, svilenkasto krzno i veseli temperament.
Generalno, mekodlaki pšenični terijeri su uravnoteženi, ljubopitivi psi, mirnijeg karaktera od ostalih terijera. Odlično se slažu sa djecom i izrazito su privrženi obitelji. Mekodlaki pšenični terijer je živahan, radoznao pas, koji voli skakati i izražavati svoju ljubav prema čovjeku ljubeći mu lice. Ovo se još naziva i „poljubac softića (od eng. Wheaten kiss)“.
Ovi psi vole sve vrste aktivnosti, a nerijetko postižu izvrsne rezultate u agility natjecanjima. Ne linjaju se, no zato je redovito održavanje dlake češljanjem i šišanjem obavezno, kako bi dlaka bila sjajna i bez čvorića.
Upravo zato što su toliko „orijentirani na ljude“, štence je potrebno pažljivo odgajati u kući i socijalizirati; oni trebaju blagu, ali čvrstu ruku i stalni trening. Samo ovako dobit ćete najbolje od onog što vam pšenični terijer može dati, a to su konstantna zabava, zaigranost i iznimna privrženost.
Kako je gore navedeno, glavna karakteristika koja Irskog mekodlakog pšeničnog terijera izdvaja od ostalih pasmina terijera upravo je njegova dlaka, koja je mekana, valovita i pšenične boje. Zanimljivo je, međutim, da se štenci rađaju s krznom smeđe do tamno-smeđe boje, gotovo uvijek s tamnom maskom i tamnim ušima, ravna i grube teksture. Takva dlaka se starenjem mijenja u karakterističnu svijetlu pšeničnu boju, valovitog izgleda i mekanu na dodir. Važno je također naglasiti da su danas poznata četiri varijeteta odrasle (zrele) dlake: tradicionalna irska, teška irska, engleska i američka. Irska dlaka je tanja i svilenkastija od američkog varijeteta, dok je teška irska dlaka najčešće rezultat križanja američke/engleske sa irskom dlakom. Sva četiri varijeteta su priznata od strane F.C.I. te se pri ocjeni eksterijera psa niti jedno odstupanje od tradicionalne irske dlake ne smije penalizirati.

Slika: Prikaz boje i teksture dlake štenca starosti nekoliko dana


Slika: Prikaz boje i teksture dlake štenca starog 8 tjedana

Slika: Prikaz boje i teksture zrele dlake-tradicionalni irski tip lijevo i teški irski tip desno

POVIJEST PASMINE

Iako je ova pasmina priznata od strane Irskog kinološkog saveza tek 1937. na Dan Sv. Patrika, pšenični se terijer nije ’50-ih i ’60-ih godina pojavio niotkuda. Zapisi o ovoj pasmini sežu čak do 1780-ih pa i ranije, međutim, pasmina tada nije bila poznata pod današnjim imenom. Dva su važna razdoblja u irskoj povijesti, koja mogu pomoći razumijevanju razvoja Mekodlakog pšeničnog terijera. Prvo od njih je Kazneni zakon iz 1704., prema kojem irskim katolicima nije bilo dozvoljeno posjedovati psa čija vrijednost premašuje 5 funti. Zbog toga su trebali psa koji svojim izgledom neće privlačiti pažnju poput Irskog vučjeg hrta, a koji će jednako dobro moći sudjelovati u lovu, čuvanju stada ili loviti miševe i štakore na farmi, te će se činiti da imaju malu vrijednost. Drugi veliki događaj bila je velika kuga u razdoblju od 1845.-1849. U ovom razdoblju ne samo da je ova opaka bolest pokosila milijune života, već se pojavila i velika suša, koja je uništila nasade krumpira te dovela mnoge irske seljake do ruba gladi. Bilo je potrebno nekoliko desetaka godina da se Irska oporavi, a tijekom tog razdoblja pas je morao zaslužiti svoju hranu, zbog čega se ponovo pribjeglo svestranom Mekodlakom pšeničnom terijeru, koji je mogao dobro poslužiti kako u lovu, tako i u zaštiti farme od glodavaca ili njezinu čuvanju.

Izvornik: http://irishwheaten.com/

Irski plavi terijer, Irski terijer i Glen of Imaal, terijeri su svi priznati kao posebne pasmine prije Irskog mekodlakog pšeničnog terijera. Sretno razdoblje za pšeničnog terijera bile su 1930.-e, kada su probudili zanimanje u irskih uzgajivača, koji su se izborili za međunarodno priznanje ove pasmine na Dan Sv. Patrika 1937. Kada je Irski mekodlaki pšenični terijer priznat, u matičnu je knjigu bilo upisano 18 mužjaka i 19 ženki. Svi psi sa pedigreom potječu od njih, a to su:

  1. Mužjaci: Barrington Boy, Blarney Boy. Bully’s Corner, Captain, Fenian, Flesk Boy, Grip, Jack, Kilbarry Boy, Killian’s Rambler, Major, Mickey, Mug, Nailor, Prince, Scotland Nigger, Soldier, Spot;
  2. Ženke: Blarney Rose, Comic Lass, Girlie, Irish Rose, Jess, Julie, Kilcully Lass, Loo Lady, Merry or Merrey, Monastill, Moyne Lady, Nell, Peggy, River Lass, Rose, Rose of Rochestown, Sally, Sport, Vix.

Komentari su zatvoreni.