Populacija divljih  svinja na području cijele Hrvatske u strahovitom je porastu. Lov na divlju svinju s psima goničima vjerojatno je najzastupljenija vrsta lova u Hrvatskoj. Da bi s uspjehom lovili divlje svinje prvi i osnovni uvjet je da grupa lovaca posjeduje kvalitetnog i dobro obučenog psa. Na terenima gdje nema srneće divljači nema većih problema jer svaki pas koji posjeduje određenu dozu oštrine, i dobro se veže  za trag, svinju može loviti bez problema. Međutim veliki problem je loviti divlju svinju na terenima gdje ima srneće divljači. U svim lovištima u Slavoniji i većini lovišta u Gorskom kotaru i Lici srneća divljač je glavna gospodarska vrsta. U ovakvim lovištima pas svaštar koji goni divlju svinju i sve druge vrste divljači je neupotrebljiv za lov. Samo posebno obučen pas koji traži, pronalazi i goni isključivo divlju svinju može loviti na ovakvim terenima. S obzirom na način lova i na konfiguraciju i veličinu terena na kojem lovimo razlikujemo dvije vrste lova i dvije grupe bitno različitih pasa svinjara.

Na području sjeveroistočne Hrvatske za lov su pogodni brak jazavčari, goniči, lovni terijeri i prepeličari. Na području Like, Gorskog kotara, Dalmacije i Hercegovine kratkonoge pasmine pasa i psi kratkog traženja i kratkog gona su gotovo neupotrebljivi. Na ovakvim područjima goniči su nezamjenjivi.

Da bi smo odgojili kvalitetnog goniča za divlje svinje potrebno je više elemenata savršeno uklopiti u jednu cjelinu. Divlje svinje može s uspjehom u mjestu držati i goniti samo oštar i ustrajan pas. Bojažljivo štene, loše naravi i slabog karaktera nemojte ni pokušavati obučavati za lov divljih svinja neće vam uspjeti sigurno. Štene koje se samostalno udaljava od vlasnika, te ima nagon za istraživanjem, a pogotovo ako voli detaljirati na bilo kakvom tragu i trudi se riješiti ga ima šanse postati perspektivan pas svinjar.

Postoje dvije teorije kako obučiti psa za lov divljih svinja.

Prva češće upotrebljavana (nisam rekao bolja) je obuka pasa na način da psa ne izvodite nikud do sedam osam mjeseci starosti, a onda ga pustite zajedno sa starijim iskusnim psom u vježbalište (gater) s divljim svinjama. Ovdje mlađi pas vidi od starijeg što treba raditi i metodom oponašanja prihvaća rad te i on počinje oblajavati svinje.  Gatere treba mijenjati i ne trenirati u istom kako se pas ne bi navikao na istu divljač, i isto mjesto, a pri susretu sa drugom svinjom obično bi zakazao. Osim toga partnera u radu također treba mijenjati. Nakon tri – četiri ovakva treninga, mladog psa treba samostalno školovati u gateru. Psu treba omogućiti kontakt s divljim svinjama minimalo jednom u deset dana i tako sve do završetka prve godine života. Ponekad je potrebno pustiti odraslog psa da laje, a mladog držati vani vezanog da se žesti, te da čuje lavež odraslog psa i da poveže da odrasli laje na divlju svinju. Nakon petnaest – dvadeset minuta mladog psa pustimo na lavež starijem. Kada ovo savlada mladog psa puštamo samostalno u gater. Prvih desetak minuta pas treba raditi samostalno ili uz pomoć vodiča, a nakon toga mu se u pomoć može pustiti stariji pas. Nakon 15 -20 minuta zajedničkog rada obavezno ih treba odvojiti od divlje svinje. U kasnijim fazama obuke mladi pas radi samostalno sve duže i duže, a partner mu se u pomoć pušta sve kasnije. Nakon što mladi pas samostalno drži svinju minimalno pola sata. Partner u obuci u gateru nam više nije potreban. Potrebno nam je drugo pomagalo, a to je vlastita divlja svinja. Na tržištu se može kupiti dovoljno divlje prasadi i nazimadi po cijeni od 20 kn kilogram. Poželjno je nazime pustiti u gater, privesti mladog psa i nakon petnaestak minuta lajanja odstrijeliti nazime. Postupak ponoviti nakon mjesec dana, ali vrijeme lajanja treba biti oko pola sata. Nakon što smo odstrijelili nazime treba pustiti psa da ga čupa i grize par minuta kako bi shvatio da je to njegov plijen i da je on zaslužan za ulov. Poželjno je prije samog početka obučavanja u otvorenom lovištu na ovaj način odstrijeliti barem tri – četiri nazimeta. Uvijek ga treba  obilno bodriti i nagraditi. S uspješno završenim svim prethodnim radnjama  obuka u zatvorenom prostoru je završena. Ovako obučavan pas je zreo za početak obuke u prirodi.

Da bi pas mogao loviti u prirodi mora znati pratiti stari trag divljih svinja jer je to jedini način da postane čisti svinjar. Divlja svinja obično radi, hrani se i logu pronađe u toku noći te svježih svinjskih tragova gotovo i nema. Dobro obučen i školovan pas svinjar mora raditi na tragu divljih svinja starom 10-20 sati. Da bismo obučili psa da pronalazi i goni samo divlje svinje, on mora točno i sigurno pratiti takav stari trag. Rad na starom tragu je urođen i prilično vjerno se prenosi na potomstvo. Ako želimo psa koji točno i sigurno prati takav trag najbolje je birati ga u leglu štenadi roditelja koji su dobro radili stari trag. Ukoliko je tako, rad će nam sigurno biti olakšan. Naprotiv rad sa psom koji nema urođenu volju za rad na starom tragu biti će nam jako otežan, a vrlo često ga uopće nećemo priviknuti i neće to raditi unatoč našoj volji i naporu.

Mladog psa u početku obuke privikavamo na hladni mesni trag. Najbolje je da je to povlaka goveđeg želuca, svježe jetre, svinjske noge ili uha. Nakon isteka 4-5 sati gladnoga psa na povodniku postavimo na trag slično kao kod obuke za rad na krvnom tragu. Psu je mesni miris poznat i on će to riješiti. Pas mora shvatiti da i iza starih tragova nešto postoji. Prilikom izvođenja na teren psa ne puštamo da traži tamo gdje znamo da obitavaju srne jer će ih gotovo sigurno naći i potjerati. Ako mu se «osladi» gonjenje srna, bit će ga vrlo teško priviknuti za rad na starom tragu.

Prva faza obuke u prirodi je rad na tragu svezane divlje svinje. Najbolje je rano ujutro nazimetu za nogu privezati desetak metara dug konop. Na drugom kraju konopa je štap dužine 50 – 60 centimetara vezan za pola. Nazime potjeramo kroz šumu barem 200 – 300 metara i pustimo da dalje ide slobodnom voljom. Svinja je otišla različito daleko, ali pobjeći ne može zbog toga što se vrlo brzo zapetlja užetom i ostaje praktično privezana. Nakon tri – četiri sata s mladim psom dolazimo na trag. Prvih stotinjak metara po tragu psa treba obavezno voditi na uzici. Uzicu dugu četiri-pet metara provučemo ispod ovratnika i oba kraja držimo u ruci. Psa vodimo  po tragu dok se pas ne zainteresira, ne skoncentrira i ne prihvati trag. Onoga trenutka kada smo sigurni da je pas prihvatio trag oslobodimo ga puštanjem jednog kraja uzice iz ruku. Na ovaj način ne umanjujemo koncentraciju psa i on nastavlja pratiti trag. Kada pas po tragu pronađe divljač najvjerojatnije će početi oblajavati. Lagano prilazimo psu bodreći ga cijelo vrijeme. Nakon desetak minuta odstrijelimo svinju. Postupak treba ponoviti nekoliko puta, a vrijeme lajanja  postepeno produljivati sve dok pas ne bude mogao samostalno oblajavati pola sata.

Obuku psa na prirodnom starom tragu trebamo početi rano ujutro. Najbolje je da se već u zoru nađemo na mjestu gdje znamo da su svinje noćas boravile i hranile se. Psa vodimo na povodniku. Ako imamo odraslog sigurnog psa sa sobom, rad će nam biti olakšan. Potrebno je da se mladi i odrasli pas dobro poznaju i da su naučeni timskom radu u gateru. Kada naiđemo na trag svinja mladog psa navedemo na trag i zainteresiramo ga.  Kada se pas zainteresira i vidimo da želi pratiti taj trag pustimo odraslog psa na trag. Nakon kratkog vremena na trag pustimo i mladog psa. Odrasli pas će prije pronaći divljač i oblajavati, a mladi pas će još većim žarom otići tragom svinje i tragom poznatog psa, te mu pomoći u radu. U slijedećoj razini obuke mladog psa na trag puštamo prije odrasloga kako bi «učenik» sam odradio trag. Nakon određenog vremena pustimo i odraslog psa da bi otprilike zajedno (u istom vremenu) pronašli svinju. Prilikom sljedećeg treninga mladog psa na trag pustimo samog, tek kada pronađe svinju puštamo odraslog u pomoć. Prilikom svakog sljedećeg treninga psa puštamo na sve stariji trag. Psa treba voditi i u praktični lov kako bi pas gonio svinje i kako bi se pred psom odstrijelila poneka divlja svinja. Bitno je da se pred psom odstrijeli svinja kako bi pas shvatio suštinu lova i divljač prihvatio kao vlastiti plijen. Pas koji urođeno voli pratiti stari trag i koji je pravilno obučavan, rješava trag divljih svinja star 15-20 sati ispod desetak centimetara snijega. Ovakvim načinom školovanja u psa se guše prirođene osobine, stvara se negativna selekcija u uzgoju izvornih pasa goniča, psa se prisiljava da radi ono što mu nije urođeno i od njega pravimo oštrog držača, što mu nije prirođeno.

Druga teorija kaže da psa od najranijih dana treba puštati da traži i goni zeca, a tek u kasnijim fazama se pas treba preorijentirati na divlje svinje. Ovom metodom u psa se najranije bude nagoni za lovom, budi se osjetilo njuha, smisao za orijentaciju u lovištu, osjećaj za kontakt s vodičem i potstiče se razvijanje prirođenih osobina do maksimuma. Na ovaj način obučavan pas će naučiti tražiti divljač, naučit će je goniti, i vraćat će se vodiču. Na teren treba izlaziti u što ranijoj dobi psa i što češće, a najbolje je rano ujutro kada je u lovištu obilje tragova divljači. Najbolje je psa voditi isključivo na zeca. Ovako obučavan pas koji ima dovoljno oštrine i dozu ustrajnosti, s lakoćom će prihvatiti i raditi na divljoj svinji. Bitno je da se nikad pred njim ne odstreli bilo kakva divljač osim divlje svinje. Onu divljač koju odstreljujemo pred psom tu će divljač pas najradije i goniti.

Ovaj postupak je teži i dugotrajniji, ali u konačnici za očuvanje pasmine daleko bolji. Narodna uzrečica kaže: «Sve što je lako stečeno, je kratkotrajno, a na muci stečeno je slađe i dugotrajnije».

___________________________________________________________________________

Negativna  selekcija u uzgoju pasa goniča na divlju svinju

(Kuda idu Hrvatski goniči)

Gonič je pas čvrste građe, srednje snažne konstitucije otprilike 10 do 13 % duži od visine u grebenu, namijenjen prvenstveno traženju, podizanju s ležaja i glasnom gonjenju zeca i lisice. Sistematskim pretraživanjem u koncentričnim krugovima šutke pretražuje teren, razlikujući svježe od starih tragova, te smanjivanjem promjera krugova nastoji podići zeca s ležaja. Divljač smije javiti neposredno pred podizanje s ležaja, odnosno isključivo na svježem tragu. Nakon podizanja divljači goni čisto, veselo, zvonkim glasom. Divljač najčešće bježi ustaljenim putovima, a na lovcu je da se pravilno postavi na premete divljači kako bi imao mogućnost odstrela. Diskvalifikacijske greške (mane)  prilikom rada psa goniča su nerazlikovanje starih od svježih tragova i petljenje po istim, javljanje starih tragova, odnosno javljanje na tragu divljači koju pas nije ili ne može u kratkom vremenu podići s ležaja (kresač, lažac). Osnovnu selekciju jedinki i sve smjernice u uzgoju treba bazirati isključivo na osnovu rezultata sa ispita na zeca. Zec u trku ostavlja najmanje mirisa od sve divljači i pas koji je pokazao kvalitetan njuh na zečjem tragu zaista ima kvalitetan njuh, a ustrajnost u rješavanju petlji kod kvalitetnog zečara je veća nego u kvalitetnog svinjara.

Pravilnom selekcijom u uzgoju i testiranjem pasa isključivo na zeca populacija goniča bi ostala na onom nivou na kojem smo je mi moderni, urbani lovci zatekli prije dvadeset, trideset godina.

Možda bi najbolje i najkvalitetnije bilo provoditi selekciju na zeca, a oni psi koji nemaju dovoljno kvalitetan njuh da bi gonili zeca, a imaju dovoljno oštrine i ustrajnosti te se vežu za stari trag, usmjeriti za lov divljih svinja. Na taj način bio bi i vuk sit i koza cijela. Populacija goniča bi ostala stabilna i kvalitetna, a svinjara bi bilo dovoljno. Divlja svinja ima razvijene metakarpalne žlijezde na prednjim nogama koje luče obilje mirisa, a lojne su žlijezde izuzetno razvijene po cijelom tijelu. Na taj način luči obilje mirisa koje pas prati bez ikakvih problema, prema tome ispitivati kvalitetu njuha na divljoj svinji je više nego loše i za populaciju goniča je korak u natrag.

Međunarodni pravilnik o radu pasa goniča (FCI) ne poznaje rad na divlju svinju u gateru i ne dozvoljava dodjelu titule CACIT u radu na divlju svinju. Zar nam to nije dovoljno mjerilo?

Prilikom selekcije u uzgoju pasa koji dobro prate i javljaju stari trag (10 i više sati), koji dobro, po nekoliko sati laju u mjestu, tuku se i grizu s veprovima, događaju se čudne stvari:

1. Pas koji javlja stari trag u uzgoju goniča je minus varijanta i kao takvog bi ga trebalo isključiti iz uzgoja.

2. Pas koji u mjestu laje nekoliko sati (što nije prirođeno), mora biti izuzetno ustrajan i oštar i u glavi pomalo ograničen, jer pametan gonič to nikad ne radi.

3. Da bi pas pratio stari trag pišući niskim nosom po zemlji, mora biti ili dužeg vrata, ili kraćih nogu. Vjerojatno je  nekad u goniče ubačen brak jazavčar ili krvosljednik, (a možda i nije, možda je to negativnom selekcijom dobijeno) jer su psi ovog tipa bolje radili stari trag i vezali se za njega.

4. Odnekud se pojavljuju kraće noge, a pogotovo prednje i psi postaju nadgrađeni, teški i tromi, te na teškom terenu ne mogu raditi.

5. Budući da se psi ne puštaju da traže samoinicijativno, traženje je postalo vrlo loše i psi imaju radijus kretanja par koraka oko nogu, i vodič im mora naći trag da bi ga pas gonio.

6. Psi u lov idu u automobilu, oko vrata nose ogrlice s brojem mobitela, a o orijentaciji i vraćanju nitko ne vodi brigu.

Ukratko psi su sve teži i teži, mesnatih i teških glava, predugih i mesnatih ušiju, noge su sve kraće i iskrivljenije, tijelo sve duže, pojavljuje se višak kože po trupu. Mikromelija ili basetizam, odnosno skraćivanje nogu i produljivanje trupa nastupa polako, ali sigurno. Da li je pametno zbog starog traga ili nekoliko svinjara izgubiti ono što su naši pređi sačuvali za nas stoljećima. “to pametan stvori za sto dana, budala uništi za jedan dan”.

doc.dr.sc. Ivica Bošković
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku / Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek / Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek
Zavod za animalnu proizvodnju i biotehnologiju / Department of animal production and biotechnology
Katedra za lovstvo i ribarstvo / Chair for Hunting and Fishery