Članica KD Osijek Melita Homa iz prve ruke dijeli s nama priču o irskoj seterici Meggie, jedinom psu volonteru u domu za starije u Hrvatskoj.
Oduvijek smo zaljubljeni u irske setere, djelomično zbog njihove iznimne ljepote, no ono što nas je privuklo njima je njihov osebujan karakter. U našoj obitelji danas imamo tri psa, isključivo kućna ljubimca. Irski seteri poznati su kao lovački psi, no danas ih ćete češće vidjeti kao kućne ljubimce, nego li u lovu. Zaljubljenici smo u tu pasminu tridesetak godina. U kratkom vremenu smo izgubili dvije ljubimice, majku i kćer, pa je želja da „crvendaći“ ponovno stignu u naš dom bila velika. I stigle su. Dvije sestre iz istog legla Midnight Destiny (Moira) i Morning flame(Meggie). U Hrvatskoj nema puno irskih setera, pa se naša potraga za njima proširila i na okolne države. I tako su njih dvije stigle kod nas u Baranju, nakon sedam mjeseci željnog iščekivanja i po svim pravilima. Nerazdvojan su dvojac. Jedna je danas hrvatski šampion u ljepoti, a druga poznata volonterka. I uzgajivači su zbog toga oduševljeni. U vrijeme njihovog dolaska moja je majka bila teško bolesna i zamolila me da ih dovedem da ih vidi. Tih nekoliko puta obje su bile pažljive prema njoj, no Meggie se izdvajala po tome što se od moje nepokretne majke nije odvajala. Nedugo nakon majčinog odlaska, dosjetila sam se da bi Meggie bila savršena za volontiranje sa starijim osobama. Jednostavno me intuicija vodila. Razgovarala sam s ravnateljem Doma za starije i nemoćne osobe na Drinskoj u Osijeku i dogovorili smo se za dolaske. No željela sam biti sigurna u tu odluku. Uspjela sam doći u kontakt sa Snježanom Belančić iz Udruge „Plava šapa“ u Zagrebu koja je svojevremeno volontirala u domu za starije u metropoli. Rekla mi je svoja iskustva i savjetovala da Meggie mora proći provjeru da bismo bili sigurni. Sve smo to napravili uz pomoć trenerice pasa Alenke Medak iz Osijeka koja je prvi dio provjere obavila kod nas kod kuće, a drugi dio u Domu za starije i nemoćne. Trebalo je vidjeti kako se Meggie snalazi s nepoznatim osobama, u dugim mračnim hodnicima, s puno korisnika s invalidskim pomagalima i naglim pokretima. Meggie je cijeli zahtjevan test prošla bez greške. Mnogi ju danas zovu terapijskim psom, no ona je družbenica starijim ljudima, svojevrsni „emotional support“ pas.
olontiramo jednom na tjedan po sat i pol već više od dvije godine. Odlasci su to kojima se Meggie veseli, a u druženju s njom uživaju i korisnici. Većinom je riječ o ljudima koji su nekada imali pse kućne ljubimce, no ima i onih koji se žele osoboditi svog straha od pasa. Meggie uspjeva i u tome. I vidljivo uživa. Trenutačno je jedini pas volonter u Hrvatskoj koji redovito volontira u Domu umirovljenika, a krenula je u tu priču kada je prošla godinu dana starosti. Iako je jedini pas u Hrvatkoj koji redovito volontira sa starijim osobama i veseli im se i kad ih sretne i na ulici, Meggie nije iznimka irskog setera. Godinama smo članovi fb grupe Irish Setter Lovers koja okuplja ljubitelje ove pasmine. Nakon što sam objavila Meggien angažman, javili su mi se ljudi koji ono što mi radimo, rade i u Velikoj Britaniji i SAD-u. Svaki tjedan, iako sam zaposlena i imam vremenski zahtjevan posao, pronađemo vremena za posjet domu. Meggie već zna kamo ide i uživa, poznat joj je put do dvorane gdje većinu vremena volontiramo. U šali kažem da sam joj samo pratnja, a imamo i redoviti nadzor licencirane trenerice pasa Alenke Medak. Naš slijedeći korak je posjet nepokretnim bolesnicima u stacionaru doma koji se žele družiti s Meggie. Nakon posjeta, srce nam je ispunjeno. Melita Homa
Fotografije: Davor Javorović
