kinolosko.drustvo.osijek@gmail.com

PSI POMAGAČI

TERAPIJSKI, REHABILITACIJSKI I PSI VODIČI

Pas pomagač je pas koji je obučen za pomoć u zadovoljenju svakodnevnih individualnih potreba korisnika, a koje proizlaze iz smanjenja funkcionalne sposobnosti u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti kao i situacija opasnih za život. Brižljivim odabirom pasmine i jedinke, predanom socijalizacijom i dugotrajnom obukom psi pomagači spremno služe čovjeku! Terapeutski psi pomagači su osobama s invaliditetom, kamen su oslonac djeci s poteškoćama te podrška starijim osobama! 

više saznajte ovdje

PSIHOLOŠKI I PSIHOSOCIJALNI UČINCI TERAPIJSKIH ŽIVOTINJA

Snižavanje razine krvnog tlaka, razine stresa i anksioznosti kod djece koja su promatrana u okviru terapije životinjama, smanjenje simptoma depresije i povećana razinu socijalizacije kod starijih osoba, djeca s problemima u ponašanju nastalih zbog emocionalnih i razvojnih teškoća manifestiraju manje problema u ponašanju tijekom terapije potpomognute životinjama, podupiranje dječje komunikacije s ostalima, iskazivanje osjećaja, oblikovanje ponašanja, razvijaju vještine rješavanja problema i učenje uspostavljanja novih načina ponašanja prema drugima. Terapija potpomognuta životinjama temelji se na prirodnim oblicima učenja o sebi i odnosima koje uspostavljamo s društvom koje nas okružuje. Takva terapija može pomoći u razvoju poštovanja prema sebi i drugima, tjelesnoj osviještenosti, samopouzdanju i lakšem otkrivanju vlastitih sposobnosti.

ZAŠTO PAS?

Terapijski psi čine najveći postotak među životinjama koje se koriste u terapijama potpomognutim životinjama jer imaju optimalno ponašanje u ulogama terapeuta i koterapeuta u raznim okruženjima jer nude bezuvjetno prihvaćanje, daju klijentu prostor za udobnost i sigurnost, stvaraju atmosferu bez osude ili prijetnje i postepeno uspostavljaju povezanost. Isto tako, psi se nude kao visoko interaktivni prijatelji čija ih odanost i visoka kompatibilnost preporučuje kao sudionike terapije. Terapijski psi su posebno obučeni psi s pomažućom i terapijskom namjenom, s ciljem poticanja razvojnih procesa i pozitivnih psiho-fizičkih i socijalnih učinaka kod korisnika. Važno je uskladiti osobnost psa s populacijom s kojom će raditi jer nije svaki pas za svakog pojedinca ili obitelj. Većina terapijskih pasa je dovoljno svestrana da bi mogla biti uključena u terapije bilo koje skupine, stoga nema određene pasmine koja se koristi u terapijske svrhe. Psi imaju kraći životni vijek nego ljudi, stoga ih se isključuje iz terapije kada zbog starosti terapijski proces postaje neugodan ili pretežak. Iz tog razloga terapijski pas može biti u ulozi pomagača najviše deset godina, ovisno o dobi u kojoj je počeo sa sudjelovanjem u terapiji, pasmini te zdravstvenom stanju psa, nakon čega se umirovljuje.

TERAPIJSKI PAS I DJECA S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Program za rehabilitaciju djece s teškoćama u razvoju uz terapijskog psa prilagođen je individualno svakom korisniku ovisno o njegovim potrebama i mogućnostima, čime se utječe na unaprjeđivanje njihova emotivnog, kognitivnog, motoričkog i psihosocijalnog razvoja ili stanja.

Kod djece s poremećajem iz spektra autizma pas umiruje dijete, reducira ponavljajuće radnje, sprječava bježanje/lutanje, postaje djetetu „srodna duše“, pruža djetetu određenu neovisnost, potiče socijalnu interakciju te povećava društveno prihvatljivo ponašanje.

TERAPIJSKI PAS I OSOBE S INVALIDITETOM

Korištenje psa vodiča slijepim osobama osigurava veću samostalnost i sigurnost u kretanju, a pas vodič obučen je da sjedanjem ili zaustavljanjem označava promjene u visini podloge (rubni kamen, stepenice itd.); zaobilazi prepreke na pločniku (kante za otpad, prolaznike…), a da istovremeno ostavlja dovoljno prostora za siguran prolazak osobe koju vodi; dovede osobu oštećenog vida do traženih ciljeva (označeni pješački prijelaz, vrata, rukohvat, stolac, tramvajsko/autobusno stajalište).

TERAPIJSKI PAS I OSOBE STARIJE DOBI

Brojne znanstvene studije potvrđuju pozitivne učinke pasa na osobe starije dobi.

Pročitajte priču o Megi, jedinom hrvatskom psu volonteru u domu za umirovljenike.

pročitaj priču o Meggie ovdje