PSI POMAGAČI

(TERAPIJSKI PSI, REHABILITACIJSKI PSI, PSI VODIČI

PRAVNA REGULATIVA

Zakonom o korištenju psa pomagača (NN 39/19) uređuje se pružanje pomoći i podrške korištenjem psa pomagača ili terapijskog psa osobama s invaliditetom ili s kroničnom bolesti i djetetu s teškoćama u razvoju  (https://www.zakon.hr/z/2027/Zakon-o-kori%C5%A1tenju-psa-pomaga%C4%8Da).

Međunarodna organizacija za intervencije potpomognute životinjama definirala je smjernice za ljudsko blagostanje i blagostanje životinje pri intervencijama potpomognutim životinjama (https://iahaio.org/wp/wp-content/uploads/2019/04/iahaio-white-paper-croatian.pdf).

Pas pomagač je pas koji je obučen za pomoć u zadovoljenju svakodnevnih individualnih potreba korisnika, čije potrebe proizlaze iz smanjenja funkcionalne sposobnosti u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti kao i situacija opasnih za život.

PSIHOLOŠKI I PSIHOSOCIJALNI UČINCI TERAPIJSKIH ŽIVOTINJA NA TERAPIJU

Snižavanje razine krvnog tlaka, razine stresa i anksioznosti kod djece koja su promatrana u okviru terapije životinjama, smanjenje simptoma depresije i povećana razinu socijalizacije kod starijih osoba, djeca s problemima u ponašanju nastalih zbog emocionalnih i razvojnih teškoća manifestiraju manje problema u ponašanju tijekom terapije potpomognute životinjama, podupiranje dječje komunikacije s ostalima, iskazivanje osjećaja, oblikovanje ponašanja, razvijaju vještine rješavanja problema i učenje uspostavljanja novih načina ponašanja prema drugima.

ZAŠTO TERAPIJA POTPOMOGNUTA ŽIVOTINJAMA IMA SMISLA KOD MALE DJECE?

Djeca i životinje imaju mnogo toga zajedničkoga, npr. djeca i kućni ljubimci ovise o odraslim osobama; i jedni i drugi doživljavaju samo sadašnji trenutak i daju iskrene odgovore; njihov temeljni oblik komunikacije je neverbalan i konkretan te oboje znaju kako se igrati prirodno i slobodno, stoga se uporaba terapije potpomognute životinjama smatra prikladnom i da će dovesti do pozitivnih učinaka.

NA ČEMU SE TEMELJI TERAPIJA POTPOMOGNUTA ŽIVOTINJAMA?

Terapija potpomognuta životinjama temelji se na prirodnim oblicima učenja o sebi i odnosima koje uspostavljamo s društvom koje nas okružuje. Takva terapija može pomoći djeci u razvoju poštovanja prema sebi i drugima, tjelesnoj osviještenosti, samopouzdanju i lakšem otkrivanju vlastitih sposobnosti.

ZAŠTO PAS?

Terapijski psi čine najveći postotak među životinjama koje se koriste u terapijama potpomognutim životinjama jer imaju optimalno ponašanje u ulogama terapeuta i koterapeuta u raznim okruženjima jer nude bezuvjetno prihvaćanje, daju klijentu prostor za udobnost i sigurnost, stvaraju atmosferu bez osude ili prijetnje i postepeno uspostavljaju povezanost. Isto tako, psi se nude kao visoko interaktivni prijatelji čija ih odanost i visoka kompatibilnost preporučuje kao sudionike terapije.

ŠTO SU TERAPIJSKI PSI?

Terapijski psi su posebno obučeni psi s pomažućom i terapijskom namjenom, s ciljem poticanja razvojnih procesa djece ili mladih osoba s teškoćama u razvoju.

DVIJE ULOGE TERAPIJSKIH PASA

Obučavanje terapijskih pasa složeni je proces koji primjenjuje različite pristupe i osigurava da po završetku obučavanja terapijski pas ima dvije uloge. Jedna od uloga je uloga pomagača djetetu s teškoćama u razvoju pri kretanju, dodavanju predmeta, pomoć pri odijevanju i različitim svakodnevnim aktivnostima, upozoravanju na opasnosti, smirivanju itd.

Druga uloga terapijskog psa je uloga motivatora u svakodnevnim aktivnostima te postojećim terapijskim i rehabilitacijskim procesima u koje je uključeno dijete s teškoćama u razvoju.

ODABIR PSA ZA TERAPIJU

Važno je uskladiti osobnost psa s populacijom s kojom će raditi jer nije svaki pas za svakog pojedinca ili obitelj. Većina terapijskih pasa je dovoljno svestrana da bi mogla biti uključena u terapije bilo koje skupine, stoga nema određene pasmine koja se koristi u terapijske svrhe. Međutim, određene karakteristike psa upućuju na bolje preklapanje potreba terapeuta i određenog korisnika. Tako mlađi i zaigraniji pas može biti adekvatniji za terapiju temperamentnijih adolescenata, dok zreliji i mirniji psi mogu biti pogodniji za uključivanje u terapije sa starijim korisnicima ili vrlo malom djecom.

ZAŠTO RETRIVERA NAJČEŠĆE VIDIMO KAO TERAPIJSKOG PSA?

Zlatni i labrador retriveri u ranoj dobi obično nisu smireni psi, ali nakon druge ili treće godine života postaju primjer tipičnog smirenog psa. Vrlo su inteligentni i lako ih je trenirati, zbog čega vidimo veliki broj labradora u ulogama pasa pomagača za osobe s teškoćama. To su lako odgojivi psi i vrlo su stabilne naravi te se dobro nose sa stresom, zbog čega se čine najadekvatnijima za terapijske svrhe.

TERAPIJSKI PAS + RODITELJ

Koristeći psa, roditelj kod djeteta postiže ono što bi bez dodatne motivacije i opuštenosti često ostalo potisnuto. Pas predstavlja aktivnog sudionika u svakodnevnom životu djeteta, te na taj način i roditelj i pas zajednički sudjeluju u kreiranju djetetovih pozitivnih reakcija i manifestiranju socijalno prihvatljivog ponašanja. S druge strane, dijete u svome ponašanju prema psu preuzima obrazac ponašanja voditelja psa, najčešće njegovog roditelja.

RADNI VIJEK TERAPIJSKOG PSA

Psi imaju kraći životni vijek nego ljudi, stoga ih se isključuje iz terapije kada zbog starosti terapijski proces postaje neugodan ili pretežak. Iz tog razloga terapijski pas može biti u ulozi pomagača najviše deset godina, ovisno o dobi u kojoj je počeo sa sudjelovanjem u terapiji, pasmini te zdravstvenom stanju psa, nakon čega se umirovljuje.

KAKO TERAPIJSKI PAS UTJEČE NA DJECU S POREMEĆAJEM IZ SPEKTRA AUTIZMA?

Umiruje dijete, reducira ponavljajuće radnje, sprječava bježanje/lutanje, postaju djetetu „srodne duše“, pružaju djetetu određenu neovisnost, potiče socijalnu interakciju te povećava socijalno prihvatljivo ponašanje, a iz razloga što djeca s PSA-om pokazuju veliki interes prema životinjama u svojem okolištu te im uključivanje životinja u terapiju može djelovati kao prirodna nadogradnja senzorno-integracijskog pristupa, kao i nadomjestak stupnju povezanosti koji najčešće nedostaje pri interakciji s ljudima.

KORIŠTENJE PASA ZA POMOĆ OSOBAMA S INVALIDITETOM I DJECI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Korištenje psa vodiča slijepim osobama osigurava veću samostalnost i sigurnost u kretanju, a pas vodič obučen je da sjedanjem ili zaustavljanjem označava promjene u visini podloge (rubni kamen, stepenice itd.); zaobilazi prepreke na pločniku (kante za otpad, prolaznike…), a da istovremeno ostavlja dovoljno prostora za siguran prolazak osobe koju vodi; dovede osobu oštećenog vida do traženih ciljeva (označeni pješački prijelaz, vrata, rukohvat, stolac, tramvajsko/autobusno stajalište).

Pas pomagač teško pokretnim i osobama u invalidskim kolicima pomaže pri donošenju i dodavanju stvari, otvaranju/zatvaranju vrata, ladica, perilica, transferu u kolica i iz njih i za druge specifične potrebe korisnika.

Program za rehabilitaciju djece s teškoćama u razvoju uz terapijskog psa prilagođen je individualno svakom korisniku ovisno o njegovim potrebama i mogućnostima, čime se utječe na unaprjeđivanje njihova emotivnog, kognitivnog, motoričkog i psihosocijalnog razvoja ili stanja.

Terapijski psi dodjeljuju se djeci unutar njihovih obitelji te se tako dijete i pas povezuju na specifičan način, a voditelj psa usmjerava aktivnosti s ciljem napretka određenog aspekta razvoja. Osim u rad u sklopu obitelji, terapijski se psi uključuju i u terapijske postupke s djecom, u povremene posjete različitim institucijama te u rad unutar odgojno-obrazovnih institucija

Centar provodi programe uzgoja, socijalizacije i školovanja pasa pomagača u skladu sa kriterijima propisanim standardima Međunarodne federacije pasa vodiča (International Guide Dog Federation Standards) i Etičkim normama i minimalnim standardima Međunarodne federacije pasa pomagača (Assistance Dog International Minimum Standards and Ethics), što je propisano Zakonom o korišenju psa pomagača, a sami program socijalizacije započinje odabirom šteneta u dobi od 6 do 8 tjedana i testiranjem njegovih urođenih predispozicija. Odabrano štene odrasta u volonterskoj obitelji, gdje se navikava na sve okolnosti u kojima živi čovjek, usvaja osnovna pravila ponašanja i poslušnosti.

Po završenoj socijalizaciji, u dobi od 16 mjeseci, psi se uključuju u program školovanja. U prva dva mjeseca školovanja svi psi prolaze isti osnovni program, nakon čega se, po procjeni radnih instruktora, uključuju u programe za pse vodiče, pse pomagače ili terapijske pse. U završnoj fazi školovanja vještine psa prilagođavaju se specifičnim potrebama korisnika, dok samo trajanje školovanja ovisi o programu.

UDRUGE I CENTRI ZA OBUKU PASA POMAGAČA

U Hrvatskoj postoji:

• Centar za rehabilitaciju Silver (https://czrs.hr/centar-za-rehabilitaciju-silver/)
• Škola za obuku pasa Tara
• Psi pomagači – udruga za educiranje i certificiranje terapijskih timova (https://www.logiko.hr/o-nama/dobro-je-ciniti-dobro/303-hrvatska-udruga-za-skolovanje-pasa-vodica-i-mobilitet)
• Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet

Tekst napisala Mirta Bošković, studentica socijalnog rada Pravnog fakulteta Osijek, pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Ivice Boškovića