Prema legendama ova pasmina se može pratiti do 16. stoljeća. Godine 1902. priznao ih je britanski Kennel Club nakon što je grupa Velške gospode dokazala da uzgajivačnicu ove pasmine mogu pratiti unatrag do kraja 18. stoljeća. Svojevrstan uzrok relativno kasnom priznavanju bio je što su se Velški springer španijeli koristili isključivo kao odlični radni psi pa je osim što bi se često križali s drugim španijelima bilo problema i s determinacijom pasmine jer su pse iz istog legla znali prema težini proglasiti Cocker ili Field španijelom. Prvi i Drugi svjetski rat malo su usporili razvoj pasmine no 1950ih je pasmina postala znatnije primijećena u Ujedinjenom kraljevstvu. Nije dugo trebalo da Velšiji, odlični plivaći kakvi jesu, prijeđu „baru“ pa su već 1906. godine priznati i od AKCa, a pretragom internet ćete lako doznati da su danas osvojili srca diljem svijeta.
Velški springer španijel je srednje velik, simetričan i kompaktan pas, građen za naporan posao. Kako je u pitanju radni pas prepun je energije i vrlo izdržljiv. Vesele je i aktivne naravi, zainteresiran za sve što se oko njega događa no uvijek nježan i nikad agresivan. Kao takav Velši nije pasmina za provesti čitav dan sam u stanu dok ljudi rade. Vrlo su vezani za ljude i treba im vježbe (i puno njuškanja, op.a.). Velšiji dolaze u samo jednoj kombinaciji boja i to je bijelo-crvena. Raspored boja kao i oblici su posve nevažni. Glava Velšija je vrlo izbalansirana i lijepo isklesana s tamnim očima koje uvijek imaju nježni, španijelski pogled. Uši su im u obliku lista vinove loze i kraći od ušiju njihovih poznatijih rođaka – Engleskih springer španijela ili Cocker španijela. Kako ne postoje odvojene loze radnih i izložbenih pasa uzgajivači se još uvijek trude da im psi osim uklapanja u standard imaju i izražene instinkte.
Lovački psi općenito su vrlo docilni, lako se treniraju, rado služe, vrlo su odani i obožavaju biti s ljudima. Posve su posvećeni svojoj obitelji i trebali bi živjeti u kući i biti uz članove obitelji što je više moguće, mogu ostati i sami na nekoliko sati, ali nakon što su na to priviknuti. Obzirom da je lovački pas, Velši treba trening – puno uzbuđenja, trčanja i njuškanja. Velšiji su vrlo pozorni, inteligentni i znatiželjni psi što ih čini živahnim prijateljima te osim vježbe trebaju dosta treniranja i odgoja. Dobro treniran Velši odličan je ljubimac. Jako voli društvo i super je s djecom i drugim psima. Može biti pomalo rezerviran prema strancima, ali nikad agresivan. Njegova vesela narav i rep koji je uvijek u pokretu čine ga veselim društvom. Vole se igrati, imaju smisao za humor i lako ih je naučiti osnovnim naredbama bez da oni to i primijete. Sve ovo govori da od njih nije za očekivati da budu psi čuvari, ali odlični su radni psi i savršeni ljubimci. Njihova španijelska faca se zna doimati čak i tužno, no to je samo pokeraško lice koje su vješto razvili.
Obzirom da je Velši dosta izvorna pasmina na kojoj se nije puno radilo oni su vrlo zdravi psi u čijoj konstituciji nema ničeg pretjeranog. Srednje je zahtjevan pas za održavanje što će reći da mu je krzno potrebno iščešljati makar jednom tjedno, okupati ga jednom mjesečno i podrezati nokte svakih tri do četiri tjedna. Obzirom na spuštene uši, kao i kod ostalih španijela treba pripaziti na nakupljanje cerumena i vanjskih prljavština te je uši potrebno povremeno očistiti i održavati dlaku s unutrašnje strane uha.
-KD Osijek
Iskustva vlasnika:
„…Naše iskustvo s pasminom je izrazito pozitivno i bilo nam je teško povjerovati da ovako svestranu i preslatku pasminu, predivnog privrženog karaktera u Hrvatskoj, ne samo da nitko ne uzgaja, nego je naš pas druga jedinka registrirana u Hrvatskoj od 1991. godine, te smo našu Dotty (Ferndel Foolish Ways) nabavili iz Velike Britanije od renomiranog uzgajivača 2018 godine. Dotty je pas za poželjeti i u dom nam je donijela neizmjerno puno ljubavi, a i smijeha jer taj ludi, mali, lovački karakter stalno radi nekakve gluposti. U šetnjama prema drugim psima nikad nije bila agresivna, što je i u skladu s njenom pasminom, no iako će se rado upoznati s drugim psom više će interesa pokazati za njegovog vlasnika. Ljude obožava i prodala bi se za maženje, velika je maza. Zanimljivo bi bilo pobrojati koliko puta su ju „vrsni znalci“ pomiješali s drugom pasminom pa smo imali i slučajeva gdje bi nas prolaznik, gotovo pa napao zbog boje krzna i nestandardnog oblika našeg malog Munsterlandera ili zbog dužine dlake našeg Beagla pa ako nas susretnete na ulici, rado ćemo se pomaziti s vama, ali nemojte nas vrijeđati jer ne znate što smo.“
-Ivona Peko Ivanić i Milan Ivanić
